SAMOBOR, VLAHE BUKOVCA 22

RADNO VRIJEME: 15-20

Liječenje čeljusnog zgloba i žvačnih mišića

Problemi temporomandibularnog poremećaja (TMP) raširena su bolest. Većinu oboljelih čini ženska populacija u starosnoj dobi između 20 i 40 godina.
Pozitivno je što simptomi oboljelih od temporomandibularnog poremećaja najčešće ne ukazuju na ozbiljniji i dugoročniji problem. Štoviše, većini oboljelih oporavi se i bez liječenja. Nažalost, neke osobe iskuse višegodišnje snažne bolove.

Temporomandibularni zglob i temporomandibularni poremećaj

Temporomandibularni poremećaj nije jedini problem. U čeljusti se nalazi i temporomandibularni zglob i/ili mišići koji omogućuju žvakanje i pokretanje čeljusti.   

Temporomandibularni zglob izgleda poput kugle i njenog ležišta. Kada otvorite usta, koštana "kugla", odnosno kondila (okrugao završetak kosti) izlazi iz svog ležišta. Pri zatvaranju usta kugla se vraća u ležište. Radi ublažavanja trenja i amortiziranja pritisaka izazvanih žvakanjem, Između kugle i ležišta nalazi se mekani "jastučić" oblika diska. Sve navedene dijelove zajedno na okupu drže mišići koji se protežu od vrha lubanje do donje čeljusti. Temporomandibularni poremećaj zahvaća upravo te mišiće, koji omogućuju zatvaranje čeljusti.

Temporomandibularni zglob omogućuje otvaranje i zatvaranje usta, njihovo pomicanje lijevo, desno, naprijed i nazad – što omogućava žvakanje, govor, zijevanje i gutanje. Stavljanjem prstiju na mjesto ispred ušiju temporomandibularni zglob možete napipati. Otvorite i zatvorite usta – trebali biste osjetiti kondilu kako ulazi i izlazi iz ležišta.




Postoje tri grupe temporomandibularnog poremećaja:
  • Poremećaj mišića čeljusti i vrata
  • Poremećaj kostiju lica
  • Poremećaj kostiju i hrskavica lica

Neke osobe imaju poremećaj koji spada u više od jedne
kategorije.



Simptomi

 

 


TMP uzrokuje više tipova simptoma. U stvari, simptomi su najčešće veoma slični simptomima ostalih bolesti, stoga je iz tog razloga liječnicima i otežana dijagnoza. Najčešći simptomi TMP-a su bolovi mišića za žvakanje i zgloba čeljusti. Ostali simptomi mogu uključivati:
  • Zvukove nalik škljocanju, tijekom otvaranja i zatvaranja čeljusti
  • Nemogućnost širokog otvaranja usta
  • Blokirana čeljust (ne može se otvoriti)
  • Bol lica, vrata i ramena
  • Osjećaj umora u licu
  • Iznenadne teškoće tijekom zagriza, kao da se gornji i donji zubi ne uklapaju na ispravan način
  • Otekline na jednoj, drugoj ili objema stranama lica Neke osobe osjete bol u ušima, zubobolju, glavobolju, zujanje u ušima, vrtoglavicu te slušne probleme.

Mogući uzroci

 



Poremećaj TMP-a može biti rezultat:
  • Ozljede čeljusti, obraza ili temporomandibularnog zgloba uslijed prometne nesreće, udarca ili pada. Čeljust je također moguće ozlijediti i preširokim otvaranjem usta – kao kada netko pokušava zagristi ogroman sendvič oblika "podmornice".
  • Stiskanja zuba, što rezultira povećanim pritiskom na TMZ
  • Dislokacije mekog diska između kugle zgloba i ležišta Artritisa, poput osteortritisa ili reumatoidnog artritisa kao posljedice ozljede.
  • Stresa, što uzrokuje stiskanje mišića čeljusti i lica, također i stiskanje zuba.
U nekim slučajevima stomatolozi ne mogu odrediti uzrok pojave temporomandibularnog poremećaja.

Dijagnoza

 



Budući da simptomi TMP-a često podsjećaju na simptome nekih drugih bolesti – uključujući migrene i neuralgije, dijagnoza je otežana. Kada posumnjamo da imate TMP, provjeriti ćemo vaš
medicinski karton i povijest bolesti, uključujući:
  • Vaše simptome
  • Početak pojave simptoma
  • Jesu li simptomi učestali ili se pojavljuju povremeno
  • Kako simptomi utječu na vaš život
  • Imate li artritis
  • Uzimate li lijekove za neke druge bolesti
  • Da li je bilo kakvih promjena u vašem životu, a koje bi mogle uzrokovati stres.


 

Nakon toga obaviti ćemo pregled:

  • Opipati zglobove čeljusti i mišića lica
  • Pažljivo poslušati postoje li prilikom otvaranja i
  • zatvaranja usta neki sumnjivi zvukovi
  • Utvrditi koliko možete otvoriti usta
  • Pogledati ima li na vašim zubima tragova oštećenja
  • uzrokovanih stiskanjem i škrgutanjem zuba – što se još
  • naziva i bruksizam.

 

U najvećem broju slučajeva ove su informacije dovoljne za postavljanje dijagnoze te utvrđivanje najboljeg načina liječenja. Napraviti ćemo i panoramski rendgenski snimak, da bi vidjeli anatomiju temporomandibularnog zgloba. Snimanje istovremeno isključuje mogućnost da poremećaj uzrokuju neki drugi simptomi.
U nekim je slučajevima ipak potrebno napraviti još i pregled magnetskom rezonancom. Radi se o specijalnom uređaju koji daje sliku međusobnih odnosa diska, kugle i njenog ležišta tijekom pomaka čeljusti.